Najbolje, potpuno besplatne, šah igre za Android uređaje!

Click here: => mazdchucklisfunc.skyrimvr.ru?dt&keyword=igra+dopisivanje+sa+kompjuterom&source=bandcamp.com_dt


Imali smo kuhinjski timer ne toliko zbog djece nego zato jer smo mm i ja znali izgubiti pojam o vremenu , pa je ograničenje bilo na 15 minuta u predškolskoj dobi, eventualno zimi vikendom malo dulje. Moj otac me je u petoj godini naučio pravilima igre šaha.

Skupi se toga sat-dva dnevno sigurno. Ostavili smo joj nedjelju,bez ograničenja. Ali, ipak, pravila i dalje mijenjati za još četiri stoljeća, sve do, dok konačno nisu sustavno i nije uzeo jednu standard.

Chat

Dnevno mu je dozvoljeno da provede maksimalno sat vremena igrajući se, što je po meni OK a i on se previše ne buni još uvijek. Nađemo mu mi neke igrice na netu naprimjer , većinom su to neke glupe igre koje su njemu fora, ali se nekad i potrudimo nać neke igre koje bi mu mogle i koristit logičke, matematičke, i slično , a i lagano ga uhodavamo da uči engleski, pa tako već zna imena nekih životinja i tako. No da ne duljim, koliko vi svom djetetu dozvoljavate da provodi vremena za kompjuterom? Koliko je staro dijete? Starije dijete ovisnik o tehnologiji je poceo visiti na racunalu tek sa 9-10 godina. I sad tokom tjedna ima limit od 1,5 sat , vikendom i praznicima znam poduplati ili cak x3 presisati taj limit. Ali on ima 13 godina. A gledaju li tv? Ja ne smatram vrijeme provedeno pred tv-om boljom opcijom od igrica, pogotovo ako se radi o edukativnim igrama vs bezvezan tv program. Skupi se toga sat-dva dnevno sigurno. Ako je lijep dan i izadjemo, idemo na planinu, ako ima mnogo zadace ili trening, desi se da danima ne sjedne za laptop ili tablet. Ako smo kuci, dozvolim mu do sat vremena u komadu i mozda tu i tamo neki kraci crtani film. Puno previše, ako se mene pita. Kada zbrojim sve skupa, crtiće i igrice na mobitelu, sigurno se nakupi 2-3 sata kroz čitav dan. S tim da je tako kada ne možemo izaći vani igrati se. Ako je vani lijepo vrijeme, i možemo svi izaći čitaj svi su zdravi, ili smo i ja i mm kući, pa jedno može ostati doma s bolesnim djetetom , onda su vani cijeli dan i uopće ne pitaju za tv i igrice. Moja uskoro 6godisnjakinja nikad nije odigrala nijednu igricu u zivotu ni na cemu mladji skoro 4 god pogotovo. Nismo im nikad to pokazali ni ne traze takve stvari. Moja uskoro 6godisnjakinja nikad nije odigrala nijednu igricu u zivotu ni na cemu mladji skoro 4 god pogotovo. Nismo im nikad to pokazali ni ne traze takve stvari. Joj, meni tv nije toliki bed koliko su igrice. Mislim, igraju neke benigne igrice, bez pucačine, krvi i nasilja, ali su se navukli ajme meni. Tetka im instalirala jer ona to voli, pa da skupa igraju, i sad je non stop rat u kući oko igrica. Nastojim dozirati koliko mogu, ali sve se teže borim s time. Samo da napomenem da moje dijete ono od 6,5 g gleda tv , i to nema znacajnih ogranicenja ima svoje emisije koje prati, a moze bez njih ili nakon njih radi nesto drugo. Ali ne koristi racunalo , niti nase pametne telefone, a tablet i ostale igrace konzole nemamo. Obzirom da je stariji ovisnik od svoje 10 , barem mu je do tada mozak bio ponesto sacuvan. Dok god ju zanima olovka, papir , ljepilo i skare, necu joj tehniku nuditi. Mlađega nije zanimalo do škole, a ni kasnije ne previše - on je veći poklonik televizije nego računala, ali i za televiziju su kod nas odavno uvedena ograničenja, odnosno regule ponašanja, još od dobi kad to djeca ne doživljavaju kao ograničenja nego više kao pravila - kao kad ih učimo kako se prelazi cesta, učimo ih i kako se optimalno služimo tehnologijom. Imali smo kuhinjski timer ne toliko zbog djece nego zato jer smo mm i ja znali izgubiti pojam o vremenu , pa je ograničenje bilo na 15 minuta u predškolskoj dobi, eventualno zimi vikendom malo dulje. Kasnije se pomalo povećavalo. Još kasnije a i danas nema ŠANSE da svaki dan sjednu uz računalo, jer treba odguliti osnovnu školu, glazbenu školu, zadaće, vježbanje, sitne kućne obaveze, šetnju vani.... Nekako mi se čini da je mobitel i tablet gore zlo, jer je sitniji ekran, a još gore - puno lakše se izgubi pojam o vremenu. S tehnologijom treba biti oprezan - uvijek je bolje manje nego previše. To kaže osoba čije je dijete s nepunih pet godina naučilo samostalno instalirati igricu na računalo. Danas je to odgovoran 15-godišnjak koji se sprema u matematičku gimnaziju. Njemu su računala i ostala elektronika jako važni. ALi svejedno je imao ograničenja i ima ih i danas. I još nešto - bitno je kakav im PRIMJER dajemo. Jer ako ja sjedim satima za računalom ili visim na mobitelu i dijete me gleda, teško će prihvatiti da to njemu nije dozvoljeno ni za njega dobro. Daklem, mobitel u džep, tenisice na noge i van! Proljeće je na vidiku! Kad posle škole odemo u park, pa na plivanje ili sa prijateljima na druženje, kad ima dosta domaćeg onda uopšte ne igra. Kad je ružno vreme i sedimo u kući igra, pa recimo do sat vremena, ne duže. Još na to dodam 20-tak minuta crtaća ujutru dok doručkuje pre škole, i vikendom malo duže gleda TV. Pa skupi se više nego što bih volela. Ono što je dogovor je da se radnim danom TV uključuje samo ujutru pre škole 20-tak minuta , i vikendom. A igrice dobija tek kad završi sav domaći. Moj od 3,5 godine zna samo upaliti laptop uglavnom je ugasen, ja palim kad placam racune. Mi mu moramo naci loleka i boleka. I da, zna kliknuti pauzu ako treba na wc. Mobitel ne kuzi, znam mu nekad dati na mobu one memo karte da igra. Crtici ga vise zanimaju. Nemamo neko dogovoreno ogranicenje, ali 5-6 crtica dnevno mi je ok. Ujutro prije vrtica jedan ili dva i navecer par. Mislim da ima razlike i koje igrice igra i koje crtice gleda. Moja 6-ogodišnjakinja na comp može samo nedjeljom. Jedno vrijeme sam je puštala kad bi mi zafalilo vremena za nešto. Ono:idi igraj se,pa ja mogu s mirom odraditi posao. Ali to je prevršilo sve granice. Prešlo je u cjelodnevno igranje igrica,baš se bila zarazila. Svaki pokušaj ograničenja je završio lopovskim moljakanjem,dosađivanje,a bilo je tu i velikih obećanja o poslušnosti ,moš mislit! Pa bih ja popustila i tako, to je trajalo neko vrijeme. Ali morali smo staviti STOP. Ostavili smo joj nedjelju,bez ograničenja. Ispočetka je bilo moljakanja,ali nismo popuštali:čekaj nedjelju. I tako ona čeka nedjelju kao ogrijano sunce. I sad je došlo do toga da su joj igrice dosadile,poigra se možda malo ili pogleda neki crtani. Nisam pristalica nekih ograničenja,npr. Sjećam se dobro kako je mala meni i bratu upadala u sobu kao furija i gasila PS baš na pola igrice! A mi jadni sutradan ponovo sve ispočetka,a Playstation iznajmljen preko vikenda,stiska sa vremenom. Mi smo proglasili zabranu na mobitel, rečeno joj je da to zrači i nije dobro pogotovo za malu djecu. Ponekad ugasimo zračenje da može fotografirati njime, i zna da mora pitati. Nekih igrica na mobitelu ionako nema. Imamo zapravo samo mm-ov laptop, na kojem može pogledati crtane, a sa 7 godina instalirali smo i jednu igricu za sad je jedina jer je bila edukativna i s područja koje nju inače jako zanima. Neko vrijeme ju je više igrala i po sat u komadu, što je meni puno previše , sad već dugo nije. Dok dođe na red kraj tate , dok se komp otvori, upali, postavi negdje... Pa tako i to gledanje nije redovito. To je dobar dio a sad gori - čim zbriše kod susjeda na igranje, ili kad smo kod nonića, situacija se drastično mijenja ali ipak, bitno mi je da bar kod kuće ima drugačiji primjer, a ja joj nastojim objasniti svoj stav te je zamolim da se proba sama ograničiti i kad je ja ne nadzirem. Povremeno razgovaramo s njom ili pred njom o lošem utjecaju svih tih naprava na razvoj djece, za sad nas još donekle vidi kao autoritete, ali skoro ćemo, bojim se, zvučati kao stari metuzalemi no poznato je, od roditelja ne možeš pobjeći, jednog dana će se samo pretvoriti u nas Baš sam jučer pratila, ali teško mi je sve točno pratiti, pa sam obratila pažnju samo na satnicu računala, ostalo su procjene. Mlađi - vani 1,5 sat prije podne + 1 sat popodne, na računalu 45 min, sviranje 1 sat, televizija možda pol sata kod bake , neki satelitski teen program. Zadaće i knjige - isto nešto brzinski i ofrlje. Obično ih natjeram da u subotu više uče, tako da je nedjelja slobodna za cirkusarije i skitnju. Jedva su dočekali da se nakon duuuuge zime može na bicikle i role. Moj sin 6 god. Ali ograničavamo mu vrijeme. Mobitel samo kada čekamo u nekim redovima. Tablet ga ne zanima jako pa rijetko traži. Kada su hladni, kišni dani ili kada je bolestan, to se produlji. Ali jako voli boravak u prirodi, igru u dvorištu sa ekipom iz kvarta, pa to prakticiramo i potičemo maksimalno. Ne želim biti isključiva i ne dopuštati mu upotrebu tehnologije koja je sastavni dio naših života. Kada je bio manji do 4. Nitko ne razgovara s nekim, lista časopis I sl. Jednom sam prošetala po čekaonici kod dr. I uočila da većina tih odraslih igra igrice na mobu. Sjedi tata I igra igricu, kraj njega sin od 4 igra igricu na tabletu. Meni je to grozna pomisao - da odgajamo djecu koja nisu sposobna naprosto sjediti i čekati. Buljiti kroz prozor, promatrati druge ljude, igrati igre pogađanja, kaladont, istraživati čekaonu... U sustini, cilj je isti - ubiti dosadu i skratiti vrijeme cekanja. Ne tvrdim da međuljudski odnosi danas nisu poremeceni zbog prekomjerne upotrebe tehnologije, mozda tata i sin iz tvoje price stvarno ni inace ne provode zajednicko vrijeme u razgovoru i druzenju, ali postoji pedeset nijansi sive, ne samo jedna tako da su mozda bas poslije cekanja uz igricu otisli na partiju nogometa. Nije ni dugotrajno buljenje u TV neka sreća, ali po mome mišljenju i iskustvu igrice su puno opasnije. Ja sam sama u mladosti u neku ruku iskusila ovisnost o igricama, odnosno koliko ti dug boravak u virtualnom svijetu može pomalo pomutiti percepciju stvarnosti. Stjecajem okolnosti, puno ljudi poznajem pa to najčešćše ne mogu izbjeći, a moj sin je jako društven, pa ta upotreba mobitela nije jedina stvar koja se u redovima radi. A kalodont, na slovo i sl. A i ne možeš stalno nešto igrati redovi u trgovinama, kod liječnika, u automobilu... Treba nam i tišina ponekad zar ne? Mislim znam da kompjuter ne može i ne smije biti zamjena za društvene igre, ali svakako, sigurno da je s tim novotarijama nastala i ušteda novaca na igračkama. Mali oće ben10 ili nešto slično nađemo mu na netu sad nemogu nać stranicu, ali manje bitno , mala oće barbike , ili oće simpsone, lego, bilo šta, može se nać na internetu. Naravno da ima i doma igračke, al svakako je ušteda. Muči me jedino da mu previše buljenja u kompjuter ne uništi vid. Inače ne bi imala problem da se igra na kompjuteru i duže. Jer realno, ostavite dijete da se igra sa autićem, on će se opet igrat cijeli dan. Ovdje ima veći izbor igara i nema potrebe stalno kupovat novo. Jeidno kažem, nevalja pretjerivat zbog vida. Svakako zanimljiva tema, odnosno, zanimljive ste odgovore postavili i u globalu se većina nas slažemo... Cak se znaju i posvadjati tko je previse potrosio i sad nema za nesto sto ovaj drugi hoce. Ja se sa ovim argumentom o dobrobiti korišćenja igrica nimalo ne slažem. Kad hoću da uštedim na igračkama ili društvenim igrama, onda kupim manje skupu alternativu ili napravim detetu igračku ili igru sama - uostalom deci je mnogo bitnije sa kim, nego sa čime se igraju. Totalno mi je neuporedivo igranje igrica i igranje igračkama. Za kompjuterom sediš, nema kretanja, štetno fizički i po vid i po kondiciju i po motoriku celog tela, eventualno korisno intelektualno ako je baš neka edukativna igrica, ali ne može trajati ceo dan... Jer realno, ostavite dijete da se igra sa autićem, on će se opet igrat cijeli dan. Ovdje ima veći izbor igara i nema potrebe stalno kupovat novo. Jeidno kažem, nevalja pretjerivat zbog vida. Ja mrzim kad se njih pet navali jedan preko drugog i gledaju kako se jedan igra na tabletu igrice na kompu mogu biti edukativne, ali mislim da je za razvoj mašte i kreativnosti daleko bolja slobodna igra s jednim autićem koji ide u razne zamišljenje situacije Meni ni barbike ni legići nisu bacanje novca dok se dijete igra s njima iako ja smatram da moja ima previše igračaka i da vrlo malo brine o njima pa mi tu element uštede nije nešto što bih stavila kao plus Moja ima 6 godina, pati jadna što sam ja izbacila TV iz kuće, igrice na kompu igra valjda kod tate, kod mene smije pogledati crtiće ili pjesme na youtubu. Igra 2 igrice na mom mobitelu, od kojih je jedna ona govoreća mačketina. I sad tu ulazi problem dobivenog tableta koji još stoji skriven jer nisam odlučila kako ću joj regulirati korištenje. Nadam se proljetnom vremenu koje će je odvlačiti van... Apsolutno se slazem s pulinkom i rossom. Ovo o cemu karantena pise mi je onak????!!!! Ako ce igrati lose napisane i nezanimljive igre onda ce sjediti mirno i ne razvijati mastu itd. Ako cete se potruditi i naci zanimljive igre onda ce: moci uzivati u vlastitim scenarijima npr igre u kojima se po zelji predmet igre oblaci, svlaci, kuha mu se, sprema stavlja na spavanje itd - slicno kao s lutkama , moze poput mojih igrati ove razvojne strategije pa uce o trosenju novaca, o vremenu koliko treba da se nesto napravi, o tome sto treba odabrati od x mogucnosti da dobijes maksimalni efekt nesto sto mnogima fali - svi bi i ovce i novce i to odmah itd. Tehnologiju treba uciti i vjezbati isto kao i vezat cipele. Jer je otprilike toliko i sveprisutna u nasim zivotima. Jos jedna stvar u prilog old school igri je da ona potice mastu, pomocu nje djeca razradjuju razne emotivne i razvojne sadrzaje poslusajte malo dijete koje se uzivljeno samo igra, svasta se tu cuje Niceg toga u igricama nema, tamo prolazis kroz scenarij koji je netko drugi napraviotang moja, ovo apsolutno ne stoji. Kod mene doma jos nitko nije trazio ni igrao igrice 4adi se o 6godisnjakinjama a vidim da je kod nekih to vec uobicajeno u ovoj dobi. Na moru npr ne surfam jer mi je bogohulno pored takve prirode buljit u forum he he tang moja, ovo apsolutno ne stoji. Jest da se djeca kroz igrice mogu translatirati u drugu dimenziju, ali u pravu si - igrice loše utječu na socijalne vještine. Igricu uvijek možeš deinstalirati - računalo ili mobitel ti neće reći ni riječ. A ako prijatelju odbrusiš nešto gadno, to će ti se vratiti kao bumerang. Osim toga, vidim da današnja djeca svaka generacija sve više sve više galame, sve manje imaju strpljenja, sve manje su u stanju SAMI stvoriti nešto kreativno i time se igrati i sve manje roditelja ih je u stanju smiriti bez pomoći elektronike. Čak i u školi imaju otključan wifi da ih ne moraju krotiti za vrijeme odmora. Posljedice - nakon sat vremena igre pa i puno manje , usprkos drugoj dimenziji, moja djeca su se uvijek teško koncentrirala na učenje. U igru se lako ulazi. Ali isto tako ona zna biti izvor frustracije pa je moj mlađi sin nebrojeno puta bio potjeran s računala i mobitela ako je cvilio i drečao jer ne može proći nekakav nivo u igrici. Da toliko truda ulože u učenje koliko ulažu u igrice i softvere - gdje bi im bio kraj??? A motoričke vještine - na stranu to što ja nikada ne bih mogla doseći njihove brzine reakcije veza ruka-oko , pogledajte im samo rukopis??!!! Nisu u stanju navesti iglu, puno gradske djece nikada nije nešto posadilo, ne gledaju ljude oko sebe pa često ne prepoznaju susjede ako nisu s roditeljima i tako dalje... Mora da su naše bake i djedovi po istom principu gledali svoju djecu koja su morala ići u školu, umjesto da pasu krave. Sve je to meni jasno, ali treba imati mjere. Moj mlađi sin je ovisnik o televiziji - njemu računalo prečesto treba samo zato da gleda serijetine i glupe filmiće na youtube-u. Ne možemo se vratiti u doba dok tehnologija nije postojala. Ali moramo biti svjesni toga da ona ima i tamnu stranu.

Što te stvari nisu ni u kakvoj vezi, osim kompjuterskoj, druga je priča. Otvorite krugova za djecu i starije osobe u ljeto ljubavi zauzimaju klupe u parku do navečer. Važnije je nešto drugo - značaj postojanja mnogih i raznovrsnih manjih knjižara. A igrice dobija tek kad završi sav domaći. Četvrto mesto nije ni hiroshima loša pozicija što dokazuje da se ne radi o nekoj naivnoj igrici. Moja uskoro 6godisnjakinja nikad nije odigrala nijednu igricu u zivotu ni na cemu mladji skoro 4 god pogotovo. Ako je lijep dan i izadjemo, idemo na planinu, ako ima mnogo zadace ili trening, desi se da danima ne sjedne za laptop ili medico.